Bosna i Hercegovina (BIH), smještena na zapadnobalkanskoj ruti, nalazi se u srcu evropske migracijske krize. Iako zemlja nije članica Evropske unije (EU), utjecaj Unije na migracijske politike BIH značajno je porastao u posljednjoj deceniji. Kako se BIH približava integraciji u EU, zakonodavne i političke reforme više oblikuju evropski sigurnosni imperativi nego humanitarne obaveze. Jedan od najzabrinjavajućih događaja u ovom kontekstu je potencijalno uvođenje pravnih osnova za praksu vraćanja imigranata – radnje koje flagrantno krše međunarodno pravo o ljudskim pravima.
Iako BiH još nije institucionalizirala potiskivanje migranata, ove prakse predstavljaju sve veću zabrinutost jer hrvatske vlasti rutinski provode potiskivanje, prisilno vraćajući migrante preko bosanske granice. Sada, pod izgovorom integracije u EU, BiH je na ivici legalizacije takvih mjera, efektivno se usklađujući s kontroverznim politikama eksternalizacije granica EU. Ovaj članak kritički ispituje kako pritisci EU oblikuju migracijski okvir Bosne, istražujući praktične implikacije ovih zakonodavnih promjena i njihov utjecaj na ljudska prava.
Utjecaj EU na migracijski okvir Bosne: Trojanski konj?
Utjecaj EU na migracijsku politiku BiH je neosporiv. Obećanje o konačnom članstvu u EU dovelo je do značajnih finansijskih i političkih ulaganja EU u migracijsku infrastrukturu Bosne i Hercegovine. Međutim, ova ulaganja dolaze s određenim uslovima, posebno s očekivanjem da će Bosna djelovati kao tampon zona kako bi spriječila migrante da dođu do EU. To je dovelo do sekuritizacije migracijske politike BiH, često na štetu ljudskih prava.
Utjecaj EU na migracijsku politiku BiH je neosporiv. Obećanje o konačnom članstvu u EU dovelo je do značajnih finansijskih i političkih ulaganja EU u migracijsku infrastrukturu Bosne i Hercegovine. Međutim, ova ulaganja dolaze u određenim uslovima, posebno sa očekivanjem da će Bosna djelovati kao tampon zona kako bi spriječila migrante da dođu do EU. To je dovelo do sekuritizacije migracijske politike BiH, često na štetu ljudskih prava. Zakona o graničnoj kontroli, illustrate this dynamic clearly. The law, which introduces provisions to legalize the rejection of migrants at the border, mirrors EU border security policies but significantly departs from Bosnia’s human rights obligations under international law.
Legalizacija odbijanja: Uvod u kršenje ljudskih prava
Iako odbijanje trenutno nije legalna praksa u BiH, nacrt Zakona o graničnoj kontroli uključuje odredbe koje bi ih efektivno institucionalizirale. Član 55. nacrta zakona eksplicitno postavlja temelje za odbijanje pojedinaca na granici pod krinkom sprječavanja „ilegalnih“ prelazaka. To bi omogućilo graničnim vlastima da spriječe migrante da uđu u Bosnu, a da im ne ponude mogućnost da podnesu zahtjev za azil, što predstavlja jasno kršenje principa zabrana vraćanja utvrđeno u Konvenciji o izbjeglicama iz 1951.
Bitno je shvatiti da potiskivanje nije samo administrativna mjera; to su kršenja ljudskih prava. Princip zabrana vraćanja zabranjuje državama da vraćaju pojedince na teritorije gdje bi se mogli suočiti s progonom, mučenjem ili nehumanim postupanjem. Uvođenjem pravnih osnova za vraćanje, Bosna se kreće prema praksama koje bi mogle dovesti do široko rasprostranjenog kršenja ljudskih prava. Vraćanje koje se već dešava iz Hrvatske u Bosnu pruža oštro upozorenje o tome šta bi moglo uslijediti ako Bosna formalno usvoji ove mjere.
Hrvatska protivljenja i uloga Bosne u migracijskoj strategiji EU
Praksa vraćanja migranata iz Hrvatske u Bosnu je široko dokumentirana i osuđena od strane organizacija za ljudska prava. Hrvatske granične vlasti rutinski protjeruju migrante preko granice u Bosnu, često koristeći nasilje i zastrašivanje. Ovim migrantima, od kojih su mnogi pobjegli od progona i sukoba, uskraćena je mogućnost da traže azil i ostaju nasukani u BiH, nesposobni da nastave svoje putovanje u EU.
Uprkos očiglednim kršenjima ljudskih prava svojstvenim ovim praksama, EU je uglavnom šutjela o ulozi Hrvatske u vraćanju migranata u Bosnu. Umjesto toga, fokus EU je bio na jačanju graničnih kontrola, kako unutar svojih država članica, tako i u susjednim zemljama poput BiH. Frontex, agencija EU za graničnu i obalnu stražu, odigrala je ključnu ulogu u ovoj strategiji, igrajući sve veću ulogu u upravljanju granicama Bosne uprkos kontroverznoj historiji učešća u vraćanju migranata.
Iako Bosna još nije počela sama provoditi mjere zabrane migracija (gushireback), postavljaju se zakonodavni temelji kako bi slijedila primjer Hrvatske. Prećutno odobravanje EU akcija Hrvatske šalje jasnu poruku: kontrola migracijskih tokova u EU ima prednost nad zaštitom prava migranata i tražitelja azila. Uvođenje zakonskih odredbi o gušenju u nacrt zakona Bosne Zakona o graničnoj kontroli reflects this prioritization of security over humanitarian obligations.
Zakonodavne reforme i zaobilaženje ljudskih prava
The Zakonu o strancima i nacrt Zakona o graničnoj kontroli otkrivaju zabrinjavajući trend u zakonodavnom procesu u Bosni: zaobilaženje obaveza u vezi s ljudskim pravima pod izgovorom usklađivanja sa standardima EU. Dok kreatori politike u Bosni predstavljaju ove reforme kao neophodne korake ka integraciji u EU, stvarnost je da one fundamentalno mijenjaju okvir migracija zemlje kako bi dale prioritet sigurnosti granica nad ljudskim dostojanstvom.
Provizije u Zakonu o strancima, na primjer, dozvoljavaju kolektivna ograničenja kretanja pod nejasno definiranim uvjetima kao što su „javno zdravlje“ ili „javna sigurnost“. Ove odredbe pružaju pravno pokriće za pritvaranje migranata u lošim uvjetima bez odgovarajućeg postupka ili individualizirane procjene njihovih slučajeva. Štaviše, korištenje skraćenog postupka za protjerivanje – još jedna ključna karakteristika zakona – potkopava osnovno pravo na pravično suđenje, efektivno uskraćujući migrantima mogućnost da se žale na rješenja o deportaciji ili podnesu zahtjev za azil.
Ove zakonodavne promjene odražavaju širu migracijsku agendu EU, koja daje prioritet sprječavanju migranata da dođu do teritorije EU na bilo koji način. U praksi to znači da se od zemalja poput Bosne očekuje da apsorbuju ljudske i pravne troškove upravljanja migracijama, često bez resursa ili infrastrukture potrebne za poštovanje osnovnih ljudskih prava.
Izgovor integracije u EU: Kompromitovanje ljudskih prava zarad političke koristi
Nastojanja da se bosanski zakoni o migracijama usklade sa standardima EU predstavljena su kao ključni korak ka pristupanju EU. Međutim, takvo shvatanje je obmanjujuće. Dok se EU predstavlja kao zagovornik ljudskih prava, njene migracijske politike u praksi otkrivaju drugačiju agendu: onu koja daje prioritet sigurnosti svojih vanjskih granica nad zaštitom migranata i tražilaca azila.
Pritisak na Bosnu da usvoji granične kontrole po uzoru na EU doveo je do uvođenja zakona i politika koji potkopavaju međunarodne norme ljudskih prava. Potencijalna legalizacija vraćanja imigranata je odličan primjer. Usklađivanjem svojih zakona s propisima EU, Bosna ne samo da ugrožava vlastite obaveze u pogledu ljudskih prava, već i održava eksternalizaciju kontrole migracija od strane EU. Ova strategija eksternalizacije stavlja teret upravljanja migracijama na zemlje koje nisu članice EU, omogućavajući EU da se distancira od kršenja ljudskih prava koja se neizbježno događaju kao rezultat toga.
Put naprijed: Otpor normalizaciji otpora
Bosna se nalazi na kritičnoj prekretnici. Trenutna zakonodavna putanja riskira da zemlju pretvori u de facto produžetak vanjske granice EU, gdje kršenje ljudskih prava postaje norma pod izgovorom sigurnosti. Da bi se spriječio ovaj ishod, Bosna se mora oduprijeti pritisku da usvoji praksu odbijanja i umjesto toga se fokusirati na jačanje svog sistema azila i poštivanje međunarodnih pravnih standarda.
EU također mora biti odgovorna za svoju ulogu u oblikovanju migracijskih politika Bosne. Iako se EU predstavlja kao partner na putu Bosne ka članstvu, njen utjecaj na upravljanje migracijama doveo je do erozije zaštite ljudskih prava. Ako se Bosna želi istinski integrirati u evropsku zajednicu, to mora učiniti na osnovu zajedničkih vrijednosti, uključujući zaštitu ljudskog dostojanstva i pravo na azil.
Zaključno, iako Bosna još nije u potpunosti implementirala mjere protiv migranata, pravni i politički temelji se postavljaju. Utjecaj EU, vođen željom za kontrolom migracijskih tokova, gurnuo je Bosnu prema politikama koje daju prioritet sigurnosti nad ljudskim pravima. Kako bi izbjegla da postane saučesnik u strategiji eksternalizacije granica EU, Bosna mora potvrditi svoju posvećenost međunarodnom pravu ljudskih prava i oduprijeti se normalizaciji praksi koje potkopavaju dostojanstvo i prava migranata i tražilaca azila.
